Well, well. Imala sam ja zelju jos juce da pisem, al' nije mi se dalo. Dok sam odgledala serije, dok ovo, dok ono, bla, bla. Kao prvo, konacno cu da odahnem k'o covjek! Nema vise ucenje i strepnje kako cu uraditi, i sta ce biti. Bilo je sta je bilo, sada necu ni da pricam o tome. Dalje, juce sam bila, sto bi rekli, vazdan napolju. I neka sam. I danas sam, i sad cu opet ici. I sutra cu. :D No, juce sam se istraumirala. Naime, prelazila sam ulicu na semaforu kod Pozorista, i dok sam cekala zeleno, da opet predjem, cujem iza mene neko trubi i cujem kocnice, i kako sam se okrenula u tom momentu je taksi udario jednog starijeg covjeka, da je ovaj odletio pod auto! Bukvalno sam stavila ruku na usta od soka. Scena kao iz filmova. Ja sam mislila nista od njega nece ostati! Lezao je na cesti, dobrih 5 minuta. Ljudi se okupise oko njega, taksista neki gmaz, nadrndani, izadje iz auta, podigose jadnog covjeka, on ne moze da stoji na nogama. Stavili su ga na stepenice, i sta je bilo dalje, ne znam. Otisla sam. Bas sam se istraumirala. Pa, kad je ovaj kreten sto vozi vidio da covjek prelazi ulicu, sto nije stao, nego trubi! Gmaz! Juce sam se isto nasetala, vidjela super neobicnih momaka na svakom cosku, a moje misli su bile: "O, sto si fiiiin", zatim: "Gledaj ga! Isti je Devendra! Aaa! Ma nije! Vidis da je neki stariji!", "Sta mi bi? Vidi ga sto je fin." Eh, lude misli. Nisam odavno komentarisala TVD. Gledala sam juce. Opet sokantna epizoda. Uvijek ostanem sokirana. Stelena is on again! Fuck yeah! Konacno. Vise mi se smucilo ono njihovo predomisljanje. Ona bi malo Damona, malo Stefana. E, pa ne moze sine. Samo jedan moze. Posto je sa Ianom u privatnom zivotu, znaci moze da bude sa Stefanom u seriji. Eto, taman. Ja sam joj rijesila problem! :D Sto mene nikad ne pitaju sta da rade, ovi glavni junaci serija? Bozeee! Uglavnom, jedva cekam sledecu epizodu. I onda ce sigurno da se zavrsi i 3. sezona, i onda cemo opet da cekamo tamo Oktobar. Fuck. Ali dobro. Eto, odoh.
Ah, jos uvijek sam iznervirana postupcima ljudi da to ne mogu opisati. Naime, sedmica mi je pocela uzasno. Ali danasnji dan je zavrsio kako treba. Dakle, juce oko 12:00h dok sam jos spavala, stize mi poruka od mog mnogo dobrog prijatelja, da ne bih duzila pricu o njemu, nije bitna u ovom momentu, koja glasi: "Sta je bilo? Kakav ti je ono status?" Ja sva onako izbezumljena od spavanja, ne znam na koji status misli, status stavljam dva puta mjesecno, i ja kazem: "Kakav status? Nisam stavljala nikakav status vec 10 dana." I on mi salje: "Pise ovako: Ja sam kurva, khm, khm me ko stigne! Postavljeno prije 5 sati preko telefona. Nadam se da ti nisu hakovali profil, brzo ono brsi" Eeeee! Eeee! Ja sam juce citav dan bila sokirana! Kom li je to bolesnom majmunu palo na pamet? Da sam ja kurva pa ajde, da se vodam sa 3 momka u isto vrijeme, pa bih rekla, ajde nisu pogrijesili nije me briga. Ali ja: milenijum pa veza sa nekim momkom, sto godina pa veza! Eee! To je bolesno! Ja sam stvarno uzasnuta. To moze samo psihopata da uradi. Da sam se nekome zamjerila pa ajde, da sam se svadjala, nego mene boli briga za te ljude, apsolutno me ne zanimaju, jednostavno ih ignorisem, i neko se nadje pametan da udje na moj profil! Ljudi imate li mozga? Sve i da jesam maloumnica, nije to niciji problem! Ne diram te, ne diraj me. Kako sam se samo iznervirala. Ne mogu opisati. Ljudi su stvarno, ali stvarno govna! Iznenadjuju me svojom gluposcu. To samo psihopata moze da uradi. Kakav jad. Olos. Ljigavo, odvratno, bolesno stvorenje, sa odvratnim izgrizenim mozgom. Ja nemam rijeci i dalje. Ne mijesam se u tudje zivote, ne zelim ni da se meni neko mijesa! Do vidjenja bagro! To je mogao samo neko iz Vgd., da uradi. One Sodome, koja ce sama od sebe da izgori od zlobe i jada koji se nalaze u ljudima. Stvarno haos. Bas, ali bas sam se iznervirala. Sumnjam na jednu osobu, al' ne mogu nista da tvrdim. Nisam ja tom momku, tj. covjeku rekla da cu da se udam za njega. Pobogu, nije bilo nista izmedju nas, a on se nasao uvrijedjen, pa me blokira i brise na odvratnom fb, pa me opet dodaje. A momak, ima i previse godina da bi se tako ponasao. Ne zelim nista da dumam ko je to uradio, jer preko telefona nisam ulazila, jedino preko sestrinog al' prije dva mjeseca. Jos je telefon stalno u njenim rukama. Sve manje zelim da budem ljudsko bice. Danas je lakse biti zivotinja. Pa, cak i lutalica. Da se malo vratim na vedrije teme. Potresla me mnogo ova prethodna tema. Uskoro ce se zavrsiti i ova sedmica. Koja je, btw najteza sto se tice faksa. Tri kolokvijuma. Sutra da zavrsim ovaj sto imam, a za teoriju cu lako. Nije tesko. Zanimljivo je, i volim. I onda cu da odmaram k'o covjek od petka. Zaluzujem. Ucila sam vise od mjesec dana, red bi bio da malo odahnem, i da ne ulazim u kucu. Da se nakupim suncevih zraka. Beograd je sad najljepsi, i najljepse mirise. Tako da pravim planove hodanja gdje god stignem. Najvise, ali najvise u Beogradu volim, je to sto mogu sama gdje god mi padne na pamet. Po danu, naravno. Uvece je vec malo, komplikovanije. Ali, eto. I tako. treba malo ocistiti glavu od gluposti. Odoh da spavam. Sutra je jos jedan dan, koji treba osvojiti. :)